Poremećaji pažnje kod djece ranijeg školskog uzrasta - ADHD sindrom
Vrsta: Seminarski | Broj strana: 16 | Nivo: Pedagoški fakultet

1. UVOD
U svakodnevnom životu sve je prisutniji problem djece s poremećajem pažnje
i nemirom .Svi smo nekada imali priliku da čujemo ili sami primjetimo da u našem
okruženju postoje djeca koja su veoma nemirna,bučna,da ne paze kuda idu,da su u
stalnom pokretu,da sve diraju,svašta pitaju,…Međutim ne možemo za svako dijete
sa ovim simptomima tvrditi da je u pitanju poremećaj pažnje ili hiperaktivnost.
«Kada ćemo dijete proglasiti za pretjerano nemirno,ovisno je o predodžbi o tome kako bi
se moralo neko dijete u nekoj dobi ponašati i od tolerantnosti roditelja»( Mikuš Kos Anica,
2005.).
Djeca sa dijagnosticiranim poremećajem pažnje često imaju problema sa
uspjehom u školi.Jedan od čestih i važnih uzroka školskog neuspjeha jeste prisutnost
poremećaja pažnje.
Zahtjevi koje sredina postavlja pred dijete sa poremećajem pažnje su sve veći,a
porodica često nije u mogučnosti pružiti odgovarajuću podršku i zaštitu djetetu.Mnogo
je razloga zašto je to tako,socijalni status u porodici,psihička stabilnost roditelja,
zauzetost roditelja i mnogi dr. Za poremećaj pažnje koji može biti pračen nemirom i
impulzivnoću kažemo da je to razvojni poremećaj samokontrole.Mnogi roditeli okrivljuju
sebe smatrajući da je ponašanje njihovog djeteta proizvod neuspjeha u odgoju ili čak dato
ponašanje proizilazi iz njihove”zloće”.Međutim riječ je o nečem drugom,o “stanju”u
kojem se nalaze takva djeca.
«Procjena roditelja da li njihovo dijete ima ovaj poremećaj zavisi od više faktora,
kulture u kojoj dijete raste, trenutnog raspoloženja i mnogih dr.Tako je u nekim sredinama
normalno da se muškom djetetu toleriše ono što je ženskom djetetu zabranjeno,nemir»
(Dubravka Kocijan Hercigonja,2004.).Ako okolina ne uvažava osobine pojedinca,
individualne razlike i specifičnosti svako odstupanje od “normalnog” smatrat će se
patološkim,iako to najčešće nije patološko ponašanje.Stručnost nastavnika i pedagoga je od velikog značaja pri uočavanju djece sa ovim problemom.
«Dijete koje ometa nastavu i koje rijetko završava zadatke možda nije namjerno nemirno,nego pokazuje znake poremećaja nedostatka pažnje.Poremećaj pažnje dovodi do impulzivnog ponašanja,teskoća u koncentraciji,a ponekad i do hiperaktivnosti.Većina djece je u jednom periodu života nemirna impulzivna ili nepažljiva.Da bi simptomi za navedene probleme bili klinički značajni i zadovoljavali dijagnostičke kriterije,moraju biti izraženiji od onog što se smatra normalnim s obzirom na djetetovu dob i razvojni stupanj, te u značajnom stupnju narušavati funkcioniranje u različitim aspektima djetetovog života»
(Kocijan Hercigonja D.,2004).
Problem premećaja pažnje kod djece najčešće se dijagnosticira pri upisu u prvi razred.Dotadašnja dječija pažnja bila je nenamjerna.»S polaskom u školu od djeteta se očekuje koncentriranost na neku aktivnost na duže vrijeme 25-30 minuta ,što je apsurd, jer djeca u toj dobi svoju pažnju mogu zadržati 10-15 minuta. Ta se pažnja povećava sistematskim nastavni radom.Pažnja ima dva značajna svojstva,prenošenje i distribuciju.Ako se uoče poteškoće u prenošenju i distribuciji pažnje kod djeteta potreban je poseban pristup takvom dijetu» (Hitrec Gorana,1991.).

---------- CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU. ---------- 

www.maturski.org 

 

MOŽETE NAS KONTAKTIRATI NA E-MAIL: [email protected]